Potaknuti čitanjem gore navedenog djela i ratnih izvješća Siniše Glavaševića učenici 8. b razreda na satu Hrvatskog jezika kod učiteljice Željke Jukić, iznose svoja razmišljanja, stavove i osjećaje. Samostalno istražuju i predstavljaju u razredu simbole Vukovara.
„Priča o gradu“
„Priča o gradu“ je priča o Vukovaru i prenosi razmišljanja Siniše Glavaševića o važnosti pripadnosti gradu i mjestu za čovjekov identitet. Grad ne čine zgrade, nego ljudi, njihova ljubav, sjećanja i zajedništvo. Grad je ujedno i čovjekovo korijenje „njegova prošlost i njegova budućnost“. Grad smo upravo mi. Isto tako pripadnost ovom gradu i identitetu posebno je važno u teški trenucima, u trenucima boli i patnje. Ako nemamo sebe, svoju prošlost i svoju budućnost, nemamo svoje korijenje. Autor kroz grad govori i o hrabrosti i odvažnosti kao glavnim osobinama za preživljavanje u ratu. Unatoč ratu i razaranju, kroz „Priču o gradu“ Glavašević naglašava koliko je važna duhovna snaga jer on i dalje gleda naprijed i želi graditi grad.
Josip Radinković, 8. b
Ratno izvješće Siniše Glavaševića „Vukovar krvari“ (16. listopada 1991.)
Najviše mi se dojmilo ratno izvješće „Vukovar krvari“ jer govori koliko je grad dao i propatio za Hrvatsku. Mnogi su hrvatski branitelji položili svoje živote kako bismo mi danas živjeli u slobodnoj i mirnoj zemlji. Izvješće nas potiče da njihova hrabrost i žrtva nikad ne smiju biti zaboravljeni. Svaki poginuli heroj zaslužuje naše poštovanje i trajno sjećanje. Rat je dugo vremena razarao naš grad i donosio patnju stanovništvu, ali zahvaljujući braniteljima, ponovo smo izgradili svoju domovinu i vratili mir. Na nama je da čuvamo uspomenu na njih i da svoju slobodu ne uzimamo zdravo za gotovo.
„Niti jedan grad u Hrvatskoj nije dao više za nezavisnost Hrvatske, niti jedan grad nije s manjom vojnom silom obranio veću koricu hrvatskog kruha, a opet kao da to nije dosta. U ovom trenutku više od sedamdeset tenkova nadire na Vukovar.“ Ovaj citat govori o tome kako je Vukovar grad koji je dao najviše za slobodnu Hrvatsku. Velik broj tenkova svakodnevno je uništavao grad, ali Vukovar se držao hrabro na životu. Unatoč silnoj razrušenosti i patnji, kao da ni to nije bilo dovoljno. Vukovar je simbol hrabrosti, ljubavi prema domovini i nepokolebljive vjere u slobodu.
Bruna Mandić, 8. b
„Priča o životu“
Ova priča mi se jako svidjela jer govori o pravom smislu života. Svi se ponekad pitamo zašto živimo i što zapravo želimo, a ova priča nas podsjeća da život nije samo u riječima, nego u djelima, osjećajima i ljudima koje volimo. Svidjelo mi se što pisac Siniša Glavašević iskreno piše o životu kao o nečemu što je istovremeno teško i lijepo. Iako ima patnje, život je vrijedan te me ova priča potaknula da više cijenim svaki trenutak i da ne čekam da sve bude savršeno, nego da živim sada.
„Život je more puno pjene koja se razgrađuje i iznova stvara ljubeći nepredvidivost obale.“ Ovim citatom je pisac opisao kako se život stalno mijenja, nekad je miran, a nekad težak, ali baš to čini život zanimljivim.
„Život nisu pogledi, život su djela, život su svi svjetovi koje čuvate za sebe, a ipak ih morate dijeliti.“ Ovaj citat mi se sviđa jer pokazuje da nije dovoljno samo razmišljati o životu, treba i nešto učiniti. Trebamo dijeliti on što imamo, pomagati i pokazivati dobrotu i ljubav. Samo takav život ima smisao.
Franco Ivanković, 8. b
„Priča o ratu“
Rat je prikazan kao najveće zlo koje razara ljude, gradove i vrijednosti. Autor promišlja o besmislu rata, o gubitku prijatelja, o selekciji koju rat provodi među ljudima. Rat je bič koji puca na svim krajevima, za neke pakao, za neke „dar Božji“.
Bruna Mandić, 8. b
„Kako rat mijenja djetinjstvo?“
Rat djeci oduzima bezbrižnost i igru. Umjesto školskih knjiga i smijeha, dolaze strah, tuga i bježanje od opasnosti. Djeca moraju napustiti domove, a i prijatelje. Neka djeca čak prerano moraju postati odrasli, brinuti se o mlađima ili pomagati roditeljima. Neka čak i izgube članove obitelji. To je tužno jer svako dijete zaslužuje sretno djetinjstvo, odnosno najbolji dio života.
Franco Ivanković, 8. b
„Priča o gradu“
Govori o Vukovaru kao simbolu identiteta, sjećanja i otpora. Grad nije samo prostor, već živi u ljudima. Unatoč razaranju, poziva se na obnovu prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Grad je ono što nosimo u sebi.“
Bruna Mandić, 8. b
Ratno izvješće Siniše Glavaševića „Grada više nema“ (15. studenoga 1991.)
Ratno izvješće pokazuje slike ruševina, tišinu i prazninu koje su ostale iza ratnih razaranja, ali autor ipak poručuje da Vukovar živi u srcima ljudi, u njihovim sjećanjima i ljubavi prema rodnom mjestu. Također govori koliku bol osjeća autor gledajući kako njegov grad nestaje. Poruka je da grad ne čine samo zgrade, nego i ljudi, uspomene i duh koji ga čine posebnim.
„Možda će sljedeći sati za još petnaest tisuća živih majki, staraca, bolesnih i nemoćnih, biti bolji.“ Ovaj citat govori kako se autor nada da će se situacija uskoro popraviti za ljude koji još žive u Vukovaru.
Bruna Mandić, 8. b
SIMBOLI VUKOVARA
Groblje tenkova
Jedno od najpoznatijih mjesta sjećanja na Domovinski rat. Nalazi se na ulazu u grad i sastoji se od niza uništenih tenkova i oklopnih vozila koja su ostala nakon borbi 1991. godine. Ti tenkovi danas stoje kao nijemi svjedoci, razaranja, ali i hrabrosti hrvatskih branitelja koji su branili grad. Mnogi posjetitelji dolaze ondje kako bi odali počast poginulima i prisjetili se žrtve koju je Vukovar podnio za slobodu Hrvatske.
Franco Ivanković i Dominik Kraljić, 8. b
Dvorac Eltz (1991. prva građevina bombardirana iz zraka i srušena do temelja)
– barokni dvorac smješten na obali Dunava
– najznačajnije djelo barokno-klasicističke arhitekture kontinentalne Hrvatske
– u njemu je smješten Gradski muzej Vukovar
– gradnja dvorca započeta je 1749.
– 1991. prva građevina bombardirana iz zraka i srušena do temelja
– 2011. je obnovljen muzej
Lana Kuzmić i Borna Babić, 8. b
Vukovarska bolnica
Nacionalna memorijalna bolnica „Dr. Juraj Njavro“ Vukovar poznata je kao Vukovarska bolnica. Jedan je od poznatijih simbola stradanja grada Vukovara i njegovih stanovnika iz vremena oružane velikosrpske agresije. Zrakoplovi Jugoslavije narodne armije, bolnicu su prvi put bombardirali 24. kolovoza 1991. Do 20. studenoga 1991. godine u bolnici je već bilo zbrinuto 4000 ranjenika. Tada je na bolnicu svakodnevno padalo prosječno oko 700 granata. Višegodišnja ravnateljica bolnice od Domovinskoga rata bila je dr. Vesna Bosanac, koja je uvelike zaslužna za njezinu obnovu nakon rata. Bolnica je postala jedna od postaja tradicionalnog mimohoda.
Lovro Ivanišević, Gabrijela Erceg i Marta Komerički, 8. b
